Treću godinu zaredom pada povjerenje građana u policiju, kojoj polovina više ne vjeruje
PIŠE: VLASTIMIR MIJOVIĆ
Javna građanska sigurnost bila je, prije rata, među glavnim pozitivnim odlikama sistema u kome se živjelo. Policajci su bili uvaženi, dobro plaćeni, država ih je brzo stambeno zbrinjavala. Korupcije je bilo, ali nije dominirala: rijetko kad se neku povredu reda i zakona moglo “ispeglati” novčanicom tutnutom u policijski džep.
Od zamjerki, najčešće se iznosila ona o prekoračenju ovlaštenja. Policija je ponekad, bez potrebe, trenirala strogoću. No, govorilo se, s puno razloga, da se mirno može prespavati i nasred ulice.
Novo vrijeme donijelo je nove nevolje. Jedna od njih je upravo smanjenje građanske sigurnosti. Može se nadugo diskutovati o tome koji uzroci tome najviše kumuju, koliko je novi način života iznjedrio svakojakih pošasti, od uličnih razbojništava i svake vrste kriminala do razmahane trgovine drogama i njihove masovne upotrebe, ali i postratnih psihičkih tegoba koje su destabilizovale mnoge ljude, pa time i sredinu u kojoj oni žive.
Posebna priča je policija kojoj je (predratnoj i ovoj) zajedničko samo to da su pod strogom političkom kontrolom, bili tada a jesu i sada. Gotovo sve ostalo je različito: od njihovog društvenog ugleda i ovlaštenja u vršenju službe, sve do profesionalne obučenosti, visine plaća i drugih prinadležnosti, ali i sklonosti da se, za šaku novca, kršiteljima zakona progleda kroz prste.
U svakom slučaju, bez obzira koji su uzroci veći ili manji, status policije u očima građana je sramotno nizak. Istraživanje koje je ovih dana publikovao Centar za sigurnosne studije BiH, na uzorku od 1.000 ispitanika, pokazalo je da je zabilježen pad povjerenja u policiju za 13 posto. Tačnije, pokazalo se da gotovo polovina ispitanika nema povjerenja u policiju - 49,2 posto.
To je povećanje ovakvog stava od 12 posto u odnosu na 2016. godinu. Time je, treću godinu zaredom, zabilježen novi pad ionako nevelikog povjerenja u čuvare našeg reda i mira.
Istraživanje je izrazilo mišljenje građana. Ono može biti i tačno i pogrešno. Nažalost, prije će biti da ispitanici nisu svoje ocjene davali “ofrlje”, iz neke zlovolje. Ponukani su na to čestim policijskim propustima, nemarom, ali i narastanjem nezakonitog ponašanja koje ostaje nekažnjeno, a koje policija može da iskontroliše bez prevelikih napora.
Zabilježeno je posljednjih godina i nekoliko hapšenja policijskih službenika, zbog raznih službenih zloupotreba i korupcije do umiješanosti u kriminal. Javna je tajna da su pojedini ljudi u uniformama, ponekad i ponegdje, praktično srasli sa kriminogenim strukturama.
I policija može, u svoju odbranu, navesti niz razloga koji na nju negativno utječu. Tu je razmahana opštedruštvena korupcija, ali i propisi koji su čuvarima reda umnogome vezali ruke. Mnoge njihove akcije ostaju bez rezultata jer se provode po procedurama koje idu naruku kršiteljima zakona. Policajac je počesto izložen ogromnim rizicima, prije svega zbog propisa o ograničenoj primjeni sile, koji su nesumnjivo blagi prema raznim vrstama delikvenata.
Politička kontrola policije posebna je priča. Nije danas lako biti profesionalac koji se ravna samo po propisima. Obzirom na poznatu uvezanost politike sa organizovanim i drugim kriminalom, postaje jasnije u kako neugodnu poziciju dolazi neko ko želi biti pošten i profesionalan policajac ako mu se s više instance sugeriše da na neke pojave i na neke ljude - zažmuri. Zbog toga je među policajcima prisutno veliko nezadovoljstvo.
Ne treba posebno naglašavati koliko su policija i javna sigurnost važni za naše društvo, koliko je taj problem izražen u situaciji u kojoj polovica ispitanika jednog istraživanja otvoreno iskazuje svoje nepovjerenje u rad policije. Ako to nije dovoljan razlog da se stanje u policiji ozbiljno i temeljito pretrese, nakon godina zavaravanja da imamo dobar sigurnosni sistem, onda ne znam šta bi to trebalo da se desi pa da se u ovaj problem konačno ozbiljnije začačka. Jer, kako trend ide, naredne godine će istraživanje pokazati da povjerenje u čuvare reda nema čak 60 posto građana, onih zbog čije sigurnosti policija i postoji.
