Krst sramote i provokacije još jutros su trebali skinuti Incko i britanski komandosi, samo par minuta nakon što je navrh brda iskezio svoje pokvarene zube
Svijet danas obilježava Međunarodni dan mira. Bosna i Hercegovina nije jedina zemlja koja ga ne poštuje. Puno je zla na ovoj planeti, i onog koje tek nastaje i onog koje se ne prekida godinama, čak i stoljećima.
Mi pripadamo ovoj drugoj vrsti, zemljama u kojim je, u njenoj prošlosti, oružje “govorilo” suviše često. A i kad je ćutalo, više je to bilo zbog pripreme za novu rundu tuče nego kao doprinos konačnom smirivanju dubokih tenzija.
Veliki bijeli krst koji je jutros osvanuo iznad Sarajeva, na mjestu sa kojeg je prije dvije decenije jedna zločinačka vojska tukla po glavnom gradu BiH, ne birajući između civila i naoružanih branilaca, postao je glavni “doprinos” ove zemlje Međunarodnom danu mira. Dok ovo pišem, niko ga još nije srušio, iako to “s brda” navaljuju. Ali, napetost je možda veća nego što je ikad bila od onih potpisa u Daytonu, kad je dogovoreno da se zaustave oružani sukobi u BiH.
Lako je razumjeti revolt Fikreta Grabovice, predsjednika Udruženja roditelja ubijene djece Sarajeva. Naravno da je ogorčen, da je to, kao i većina Sarajlija, doživio kao novu razornu granatu. U izjavi za medije ipak se maksimalno suzdržao i kratko to ocijenio kao “provokaciju koja ne bi trebala proći”.
Vjerujem da se Sarajlije, ovim povodom, teško suzdržavaju da iz njih izbije ratoborni bijes. S druge strane, siguran sam da mnogi političari, posebno oni koji su huškali “graditelje” krsta i koji opravdavaju njegovo podizanje, priželjkuju da ta tempirana bomba i eksplodira. Uostalom, i postavljena je da ljudima pomuti još ono malo razuma što im je preostalo. Ta bomba u obliku krsta naročito je potrebna Miloradu Dodiku, sad kad se bliže izbori na kojim bi Srbi trebali da ga kazne za osam godina diktatorske vladavine u RS.
Krst iznad Sarajeva je simbol prizivanja nove velike svađe. Strahovi su pojačani vjerovatno u svakom čovjeku koji danas ovdje živi, bez obzira kojoj naciji pripada. Jer, svi znaju, neki manje a neki više, koliko sukobi bole, koliko ljudskih i drugih žrtava proizvode.
Građanima nije do sukoba. Ali jeste politici, koja u rukama drži sva sredstva kojim se na ovom prostoru potiče mir ili nemir. A dobro znamo kako se ona dosad ponašala u sličnim situacijama. Toj politici trebaju nacionalni sukobi, jer trpi poraz za porazom u svim svojim mirnodopskim poslovima. Ona ne zna (ili neće) da pomogne ni nesretnicima kojim su ovoga proljeća nabujale vode ušle u njihove domove. Pogotovo nisu u stanju (ili ne žele to da rade) da zemlju okrenu u pravcu političke i ekonomske stabilizacije.
Kad ih građani u tome ocjenjuju, vlast dobija najnižu ocjenu. Stoga joj treba nova “disciplina” u kojoj će se takmičiti. A to je sijanje mržnje, u čemu se oni najbolje snalaze već decenijama.
No, šta sa krstom, kako smiriti strasti koje mogu svakog trenutka da kulminiraju?
Nadam se, jer drugu varijantu za spriječavanje krupnog incidenta ne vidim, da je lokacija na kojoj se krst nalazi odmah stavljena pod nadzor EUFOR-a, da su negdje u blizini i oni komandosi koji su nedavno stigli iz Velike Britanije. Kad su dolazili, rečeno je da su tu kako bi, u predizbornim danima, spriječili eventualnu eskalaciju nasilja. Njihovi vojni i politički komandanti sigurno su svjesni da pred sobom sada imaju upravo takvu situaciju. Nadam se da znaju i kako na nju da odgovore.
Međutim, u oružanoj kontroli mira nije potpuno ni konačno rješenje. Jedino pravedno, politički mudro i ljudski opravdano je da se taj spomenik ubicama ukloni onako brzo kako je i postavljen - preko noći.
A to je, za koga drugog nego za njega, zadatak Valentina Inzka i Ureda visokog predstavnika u BiH. On ima tu vrstu ovlaštenja, ali i imperativ da oštro odgovori na tako krupan izazov ovdašnjem miru. Trebao je to učiniti još jutros, par minuta nakon što se bruka ukazala navrh brda!
Nadam se da će OHR i kompletna međunarodna zajednica, koja već godinama, s pravom, rješenja traži od domaćih lidera, shvatiti da je ovo posebna situacija. Samo oni, uklanjanjem krsta sa Zlatišta, mogu spriječiti novi, opasni val mržnje.
Što duže budu oklijevali, biće više podmuklih laži “s brda” kako je, kobajagi, neko na električni stub u izgradnji “dodao letvu”. Podmukla je i ljudski pokvarena ta nacionalistička bratija, koja provocira reakciju “odozdo”, od sarajevskih žrtava kojim može da prekipi. I eto belaja!
