Već mokri do gole kože, mislim da bismo u rusko-turskom zajedničkom pokušaju uspostavljanja dominacije nad BiH i Srbijom pokisnuli još i više
PIŠE: VLASTIMIR MIJOVIĆ
U razmaku od posljednjih 15 mjeseci srbijanski mediji više puta su najavljivali početak velike rusko-turske invazije na naš dio Balkana. Ako je to u junu prošle godine bilo prerano, prije nego što su Putin i Erdoan čvrsto vezali zastave, a kada je njihov zajednički nastup u osvajanju interesne zone Srbije i Bosne i Hercegovine prognozirao beogradski dnevnik “Blic”, danas sve to zvuči znatno ozbiljnije. Pogotovo što su prognoze stigle od srbijanskog Ekspresa, nedjeljnika za kojeg se smatra da piše ono što Vučić misli. A Ekspres, ni manje ni više, ovih dana tvrdi “kako su se Erdoan i Putin dogovorili o podjeli BiH”.
Prema tim navodima, predsjednik Turske Redžep Tajip Erdoan i predsjednik Rusije Vladimir Putin dogovorili su se o podjeli BiH na dva dijela. Kako sugeriše Ekspres, podjela bi se izvršila po entitetskoj liniji. Na to cilja i naslov njihovog teksta: ''Bosna cijela u dva dijela''.
Ekspres navodi i da je kao najnovije rješenje za BiH predloženo pretvaranje naše države u još labaviju formu konfederacije. U prilog tome idu i pomirljivi tonovi koje su Vučić i Erdoan razmijenili tokom nedavnog boravka turskog lidera u Srbiji. Umiješao se i Bakir Izetbegović, koji je podsjećanjem na odluku svoga oca Alije da Erdoanu “ostavi u amanet” Bosnu i Hercegovinu pokazao da njega ništa i ne treba pitati. Ključne odluke Izetbegović prepušta predsjedniku Turske, pa valjda i tu da se Bosna i Hercegovina, skupa sa Srbijom, smjesti pod rusko-turski kišobran, ako to Putin i Erdoan odista požele.
Mislim da u ovom trenutku ni srpskom ni bošnjačkom lideru ne bi bilo nimalo mrsko da okrenu leđa Zapadu, koji je u ovom regionu dosad bio neprikosnoveni tutor, te da se okrenu novim saveznicima, odnosno pokroviteljima. Važno je pitanje šta bi to kome donijelo, ali prije njega je jedno preče: mogu li Moskva i Ankara skloniti ustranu Brisel i Vašington i tako preuzeti ovu interesnu zonu i dominaciju u njoj?
Njihove šanse nisu velike, premda postoje. No, ni ta vrsta prognoze - ko će nadjačati ako se zapodjene geopolitički boj - nije ključna. Najvažnije i jedino sigurno što se u ovom času može očekivati, ako Turska i Rusija zaista imaju pomenute apetite, to je da se u vrlo dugom periodu nastavi nered u našem regionu, čak i veći od ovog kojeg sada imamo. Vidimo da i Zapad ne uspijeva skoro tri decenije da čvrsto položi ruku na ovaj dio Balkana, pa ni ofanziva Rusije i Turske ne bi u kratkom roku donijela njihovu prevagu, a nama stvarni mir i napredak.
Mislim da bi se, u tom slučaju, ovdašnja nestabilnost produžila na još nekoliko decenija. A to ne odgovara ni Srbiji, pogotovo ne Bosni i Hercegovini koja je, kroz već višedecenijsku nestabilnost, postajala sve slabija i slabija. Obzirom da bi se međusobna bitka velikih sila na našem prostoru vodila o našem trošku, preko naših leđa, to bi za nas sigurno značilo i nove žrtve, novo nazadovanje i nove probleme.
U svakom slučaju, u ovim igrama mi nemamo nikakvih aduta. Potpuno smo bespomoćni i niko nas neće ni pitati šta nam je milije. Izetbegović je, uostalom, direktno poručio da je za njega dobro ono što je dobro za Tursku, kojoj su, “Alijinim amanetom”, data sva prava u odlučivanju o sudbini Bosne i Hercegovine.
Vučić to nije učinio tako otvoreno, ali na sastanke s Putinom on je uvijek išao samo sa ušima, bez jezika. I da želi, on bi se teško mogao suprotstaviti volji Moskve koja ga pritišće i ucjenjuje na više načina.
Strah me ovog sadašnjeg nereda. Još više se, međutim, plašim produbljivanja krize i regionalne nestabilnosti. A to je zasad jedino sigurno što bi nam donijeli pokušaji razapinjanje ruskih i turskih kišobrana na ovom prostoru. Već mokri do gole kože, mislim da bismo u dolazećem vremenu pokisnuli još i više.
