Glavna novost najavljene američke inicijative na Balkanu, a možda i jedina njena svrha, je postizanje vojne premoći SAD u regionu kojim se vrzmaju i EU i Rusija i Turska
PIŠE: VLASTIMIR MIJOVIĆ
Većim dijelom svoje istorije Bosna i Hercegovina je bila pijun u velikim šahovskim igrama glavnih igrača svjetske politike. Ona je to i sada, a biće i ubuduće. Iz Vašingtona, gdje će sutra biti održana velika konferencija o Zapadnom Balkanu, kojoj će prisustvovati i ministri vanjskih poslova sedam ovdašnjih zemalja, najavljena je jedna velika međunarodna diplomatsko-vojna inicijativa. Premda pominju i Evropsku uniju, šefovi Atlantskog vijeća SAD u prvom redu to vide kao projekat najmoćnije države na planeti, nazivajući ga njenim povratkom na teren sa kojeg je suštinski dugo odsustvovala.
U kom roku će najavljeni projekat biti realizovan, teško je prognozirati. Uglavnom, biće to brzo, premda je u svjetskoj politici pojam brzine vrlo rastegljiv. U svakom slučaju, pred početkom smo onoga što sam najavljivao prije pola godine, kada će prava na rješavanje krize u BiH i na zapadnom Balkanu u svoje ruke preuzeti stranci. Kako sam tada napisao, nakon desetogodišnjeg perioda u kojem su nam oni poručivali da će prihvatiti sve što se domaće snage i nacionalni lideri dogovore, a što ovi nisu uspjeli da iskoriste, odluke će preći u ruke velikih svjetskih sila.
Mislim da taj proces počinje upravo ovom konferencijom Atlantskog vijeća, sutra u Vašingtonu. To Vijeće u svijetu politike nije odveć poznato, ali iz riječi njegovog izvršnog potpredsjednika Damona Wilsona jasno je da iza njihove analize, prijedloga i čitavog plana nazvanog “Balkan naprijed – nova američka strategija za region” stoji i službena američka politika. Wilson, naime, kaže da su Konferencija o Balkanu, kao i osnovne teze za razgovor, rezulat rada “sa predsjedničkim kampanjama tokom izbora i sa administracijom tokom tranzicije i prve godine mandata predsjednika Trumpa. O ovom pitanju smo vodili razgovore i na Kapitol hilu, sa agencijama ovdje i potpredsjednikovim timom u okviru priprema za njegovu posjetu balkanskom regionu”.
Wilson dodaje da se razgovaralo i sa ključnim dilomatama u Stejt departmentu i ambasadorima u našem regionu te sa američkom vojskom i njenim komandantima u Napulju. Obzirom da će Konferenciji prisustvovati i desetak visokopozicioniranih američkih političara, sve to ovoj inicijativi daje težinu službene američke političke akcije.
Smjer te akcije i najvažnije detalje tek ćemo doznati, ali mi se čini da, i kad ona krene punom parom, nećemo biti baš zadovoljni. Može se, naime, naslutiti da je ključni cilj američke politike da ovim projektom samo pokaže ko je ko u svijetu, a tako i u ovom regionu. Puno se ovdje vrzmala i Evropska unija, potom Rusija, pa i Turska. Došlo je izgleda vrijeme da “šefovi svijeta” ponovo na Balkanu zauzmu svoje mjesto.
Wilson ne skriva da je postizanje vojne premoći SAD u ovom regionu glavna zadaća, da se, dakle, gurnu u stranu ruske pretenzije, pa i evropske, s obzirom da se EU ozbiljno bavi stvaranjem vlastite vojne sile. Wilson izriito navodi da je potrebno da SAD imaju stacionirane svoje vojne snage na zapadnom Balkanu, kojim bi osnovu činile trupe koje su danas prisutne na Kosovu. E, to je glavna novost famozne američke inicijative, a možda i jedina njena svrha.
A kad to Amerika postigne, što mislim da joj neće biti teško, na tome bi projekat mogao i zastati. Na pokušaju rješavanja unutrašnjih problema Bosne i Hercegovine neće se ni raditi ili će to biti minimalno. Jer, po starom sistemu ZAVADI PA VLADAJ, i Vašingtonu je lakše i korisnije da postigne svoje vojne ciljeve na prostoru na kojem su zemlje i njihovi lideri i nacije zavađeni, u najmanju ruku nespremni i nesposobni za saradnju.
Plašim se, stoga, da ovo što dolazi može dati odgovor samo na pitanje ČIJI SMO, a ne KAKVI SMO. Ako stvarno bude tako, mi ćemo od toga imati slabe ili nikakve koristi.
Nemojte, molim vas, tome da se čudite. Oni su uvijek radili, rade i radiće isključivo za sebe. Da smo mi u nihovoj poziciji, vjerovatno bi se prema nekoj geopolitičkoj sići, poput nas, i sami tako odnosili.
