Jugoslavije
su se, zarad nacije, prvi odrekli njeni komunistički prvaci, čim
Jugoslovenska
državna zajednica prokockala je dvije šanse. Prvi put je izgorjela u ognju Drugog
svjetskog rata. Repriza se dogodila pola stoljeća kasnije, ovaj put sa crvenom
petokrakom na zastavi.
Poučena
iskustvom propale monarhije, komunistička država posebno se zadala u rješavanje
nacionalnog pitanja. Recept je tražen u njegovom potiskivanju, zapravo u stvaranju
ideološkog, nadnacionalnog identiteta. Ali nije prošlo: komunizma su se, zarad
nacije, prvi odrekli njegovi prvaci.
Labuđi
pjev komunističke elite dogodio se na 14. vanrednom kongresu Saveza komunista
Jugoslavije, održanom u Beogradu prije tačno 24 godine. Sazvan da osvježi
potamnjelu ideologiju, taj skup se pretvorio u ogledalo dugo skrivane realnosti.
Umjesto bratstva i jedinstva, na vrh se podiglo srpstvo, hrvatstvo, slovenstvo...
Milošević je raspalio golemu lomaču, na koju su benzin spremno dosipali Kučan,
Račan...
Dugme
za nastupajuće ratne pohode i zločine pritisnuto je upravo na pomenutom beogradskom
skupu. Tada su se komunisti presvukli u nacionalne nošnje. U igru za naslijeđe
odmah su se uključili i nikad ućutkani zagovornici ideje po kojoj se Jugoslavija,
kao tamnica naroda, kad – tad mora raspasti.
Jugoslaviji
je odzvonilo upravo na tom komunističkom kongresu. Većina aktera odmah je razumjela
taj opasni signal i krenula u pripreme za bespoštednu brakorazvodnu parnicu, u
kojoj smo mi u Bosni i Hercegovini prošli najlošije.
Zašto?
Da
li zato što smo predugo vjerovali da će rasklimatana SFRJ ipak opstati ili zato
što nas je, nimalo slučajno, dopalo da budemo kusur u velikom srpsko-hrvatskom obračunu?
(Dnevni
avaz)
