22. 07. 2018.

NEMA SAVRŠENOG UBISTVA, A NI TOTALNE KORUPCIJE

Hrabra borba porodice i prijatelja svirepo ubijenih mladića Dženana Memića i Davida Dragičevića treba da postane motor u procesu raskrinkavanja kriminogene, korumpirane i raspojasane vlasti koja nas, na rate, teroriše i ubija već decenijama



PIŠE: VLASTIMIR MIJOVIĆ


Ponavljam po stoti put: jednom ćemo im dohakati, zasluženo će se valjati po blatu ta raspojasana, kriminogena, korumpirana i svakom masti premazana vlast koja se začešljala da nam ispije i posljednju kap krvi, da nam zguli kožu i ubije dušu, da nas teroriše i zavađa te da na tome gradi svoje prljave lične i klanovske profite.

Jednom će se to dogoditi. Ne mogu ljudi dovijeka krotko trpjeti njihovu tiraniju. Ako ne uspiju kroz sistem, glasanjem i drugim oblicima legalnog obračuna sa lošom vlašću, građani Bosne i Hercegovine mogu u određenom trenutku biti prinuđeni da to izvedu onako kako se od pamtivjeka radi sa odrođenim, surovim vladarima: kukom i motikom!

Borba koju uporno, hrabro i uspješno vode porodica i prijatelji svirepo ubijenih mladića Dženana Memića (već dvije i po godine) i Davida Dragičevića (otprije šest mjeseci) već je postala obrazac obračuna sa kriminogenom i korumpiranom vlašću i sa sistemom koji je ona okamenila. Dženanov otac javno maše prijetnjom da će “uzeti pravdu u svoje ruke”, za šta je dobio halal hiljada Sarajlija pred kojim je to izrekao u subotu, 21. jula. Upustiće se u to ukoliko njegova pravna borba ne urodi plodom i ne dovede do otkrivanja i kažnjavanja ne samo ubica njegovog sina nego i svih onih pravosudnih i političkih pokrovitelja koji ne dopuštaju da istina izađe na vidjelo, koji se, štaviše, iz petnih žila upinju da sve zataškaju i sakriju.

Ovaj slučaj uči nas, prije svega, da svoje tirane pokušamo raskrinkati i kazniti legalnim metodama, kroz sistem. Dženanov otac i njegovi hrabri pomagači ne padaju u vatru, iako im mozak gori od nepravde i grube sile kojoj su izloženi: oni na čisto pravni način, kombinovan sa podrškom javnosti, uporno i strpljivo idu ka svom cilju, od imama Foče, preko advokata Ferageta, do Dženanove porodice. I zasad su, na čuđenje mnogih koji misle da se s rogatim nije bosti, požnjeli veliki uspjeh. Oborena je monstruozna konstrukcija o saobraćajnom udesu: Kantonalni sud u Sarajevu oslobodio je krivnje one koji su bili optuženi da su Dženana pregazili svojim kombijem. Time je otvoren put, nakon što presuda postane pravosnažna, za hajku na prave krivce, na ubice i njihove pomagače - od egzekutora ubistva do policije i pravosudnih funkcionera koji su činili sve da zataškaju istinu.

Jednog dana pred sudije treba biti izvedena čitava četa Dženanovih dželata: ubice, policajci, tužioci, istražitelji te još neki civili koji su učestvovali u uklanjanju pravih dokaza, u njihovom krivotvorenju ili, pak, izmišljanju i fabrikovanju. Svako od njih treba, adekvatno krivici, da pretrpi zasluženu kaznu, bez obzira na mjesto koje zauzima u važnim državnim organima i institucijama. Kazna, zapravo, mora biti još i veća, s obzirom da se radi o ljudima koji su plaćeni i zaduženi upravo za suprotno od onoga što su činili: da štite poredak i pravdu, a ne da je ometaju, izvrdavaju i onemogućavaju, kako već 2,5 godine čine predvođeni osramoćenom tužiteljicom Dalidom Burzić.

“Slučaj Memić” je slučaj neviđene korupcije, pregrube čak i za državu koja je, kao naša, ogrezla u mito. S pravom se sumnja da je za sve koji su ometali istragu i pravdu motiv bio finansijski: ili su kupljeni šuškavim, podebelim kovertama, ili obećanjem za napredovanje u službi. A i ono se na kraju iskazuje u novcu, primanjima na odlično plaćenim poslovima. Stoga je precizni motiv pravosudnih bijednika nebitan: u svakoj varijanti je to korupcija.

Jednu bitku Dženanova porodica i prijatelji su dobili. No, da li će dobiti i rat? Hoće li pred lice pravde biti izvedene ubice i oni koji su ih skrivali?

Uvjeren sam da će taj rat oni dobiti, ma koliko vremena bilo za to potrebno. Ali pod dva uslova: (1) da nastave započeto, s jednakom upornošću i hrabrošću i (2) da podrška javnosti, koja se stalno uvećava, postane još veća, totalna. Mislim da se, sudeći po brojnosti onih koji su ih u subotu došli podržati ispred Narodnog pozorišta te po ponašanju brojnih medija, koji posvećuju sve veću pažnju ovom slučaju, tome možemo nadati.

To što se dogodilo Dženanu, sutra se može dogoditi bilo čijem djetetu u ovom jadnom društvu prepuštenom na milost i nemilost zlih gospodara. Mislim da su to ljudi shvatili i mislim da preko toga neće ćutke preći, da neće ustuknuti pred onima u koje je s govornice ispred Narodnog pozorišta prstom upro otac ubijenog mladića. A prozvao je Nezir Memić mnoge: od “Ilidžanskog bega”, preko grupe tužilaca, do direktorice KCUS-a, koja je otpustila ljekare koji su svojim vještačenjem pomogli da se raskrinka ključna svedokinja - “Gospođica Amnezija”.

“Slučaj Memić” može postati toliko čekana inicijalna kapisla za veliko pospremanje u ovom nesređenom, naopako nasađenom, korumpiranom i siledžijskom sistemu. Na tapet će, osim politike, čiji ljudi su umiješani u čitav slučaj, ići i istražni, policijski organi i njihovi pripadnici, a naročito tužilaštva i njihovi osramoćeni šefovi. No, i sudovi ne smiju ostati netaknuti.

Mnogo je indicija da je sudsko vijeće Kantonalnog suda, koje je donijelo presudu kojom je odbačena kvalifikacija saobraćajne nesreće, bilo pod ogromnim pritiskom da igra po taktu Dalide Burzić. Stoga je velika sreća da je predsjedavanje sudskim vijećem dospjelo sudiji koji je imao kuraži da se svemu tome odupre.

Da li bi ishod bio isti da je ovaj predmet dodijeljen nekom drugom iz Kantonalnog suda? Nisam siguran! Teško je, naime, povjerovati da je svo osoblje tog suda časno i pošteno kao Igor Todorović, ako imamo u vidu kako teške ocjene se u javnosti izriču o korumpiranosti našeg pravosuđa, čiji značajan segment je upravo sarajevski Kantonalni sud.

U konačnom raspletu “slučaja Memić” ogromnu ulogu će, pored svih pomenutih, imati i oni pošteni ljudi kojih, kako je rekao Dženanov otac, ima i u policiji i u politici i u tužilaštvima. Oni su mu i dosad pomagali, iako nisu smjeli javno o tome da govore. Nisu smjeli od svojih korumpiranih kolega. E, kad bi takvi otvoreno progovorili, bitka za čišćenje pravosuđa ovim povodom bi bila puno brža i obuhvatnija. Nadajmo se da će i do toga doći.

“Slučaj Memić” uči nas nešto veliko: da nema savršenog ubistva, a ni totalne korupcije. Mali, anonimni ljudi uspjeli su raskrinkati farsu o saobraćajnoj nesreći, koja je podmetana kao istina. Takođe, ni para koja buši gdje burgija neće ovaj put nije sve proburgijala. Izazovu prljavog novca odolilo je dovoljno ljudi u pravosuđu da jedna monstruozna namještaljka ne prođe, da se čitav slučaj vrati na početak: na poštenu istragu.

Može li sve ovo biti začetak toliko potrebnog pospremanja nakaradnog sistema u kojem živimo već decenijama? Može, ali pod uslovom da građansku hrabrost i poštenje počne da iskazuje znatno više ljudi nego što je to sada slučaj. Otpor tiraniji i korupciji još uvijek je samo iznimka, stvar je u tome da to postane pravilo!

DINO „PROPJEVAO“, HOĆE LI NASTAVITI?

Gomila prljavština vlasti izbila bi na vidjelo kad bi nam Konaković povjerio sve što zna. Gdje bi bio kraj kad bi o mutnim poslovima SDA...