Zagonetna ćutnja o sadržaju pisma Međunarodnog suda u Hagu u službi je onih kojim je stalo da sve ovo traje što duže, sa što više dramatičnih tonova, da se politička kriza još više razgara i produbljuje
PIŠE: VLASTIMIR MIJOVIĆ
Broj neodgovorenih poziva na mobilnim i fiksnim telefonskim uređajima Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića i Mladena Ivanića od jutros se broji u hiljadama. Najmanje toliko puta su domaći i strani novinari od članova Predsjedništva BiH pokušali dobiti komentar onoga što stoji u pismu koje im je, na pojedinačne adrese, upućeno od Međunarodnog suda pravde u Hagu. Pokušavale su brojne kolege, ali, eto, nisu uspjele uspjeli saznati šta piše u tom dopisu.
Čović i Ivanić su, doduše, potvrdili da pismo postoji, iako ga još nisu pročitali. Ne žuri im se; Ivanić je Ambasadi BiH u Hagu čak dao uputu da mu kovertu dostave redovnom poštom(!), umjesto uobičajene diplomatske ekspres-varijante kojom se upućuju hiljadu puta manje važne pošiljke.
Za ovakve prilike se, zapravo, koristi krajnje žurna metoda: upućivanje diplomatskog kurira. On je još juče popodne mogao i trebao biti u Sarajevu, a nekoliko sati kasnije članovi Predsjedništva su mogli znati šta se od njih traži.
Lično vjerujem da je sve tako i odrađeno: da su, ako ne i Ivanić, Čović i Izetbegović sigurno upoznati sa sadržinom famoznog dopisa. U tom smislu, s obzirom da smo u punom jeku političke krize koju su mnogi već proglasili najvećom od Dejtona do danas, njihovo ponašanje je krajnje neodgovorno i neozbiljno. U prvoj varijanti, što se nisu potrudili da najbrže što je moguće saznaju ono što živo zanima kompletnu javnost BiH. U drugoj, što, ako znaju, neće uznemirenim građanima da kažu o čemu se radi.
Takvo ponašanje samo dolijeva ulje na jednu podobro rasplamsalu vatru. Kao da je nekome stalo da sve ovo traje što duže, sa što više dramatičnih tonova, da se politička kriza još više razgara i produbljuje. A trebalo bi biti obrnuto: svi akteri trebali bi što je najbrže moguće javnosti na raspolaganje stavljati bitne informacije. One iz pisma Međunarodnog suda u Hagu u ovom času su sigurno važnije i od današnjeg ručka, barem onima koji su pružili zdušnu podršku novom procesu potrage za sudskom pravdom.
Ovako, u nedostatku pouzdane informacije, roje se glasine i nagađanja. Posebno je tome doprinio Dragan Čović koji je danas potvrdio postojanje pisma i, tvrdeći da ga još nije dobio i pročitao, ipak iznio mišljenje da će se u pismu “tražiti očitovanje svakog člana Predsjedništva BiH o zahtjevu za reviziju presude po tužbi BiH protiv Srbije”.
Ako već nije pročitao taj famozni dopis, Dragan Čović ovim pokazuje da on ipak ima neke neformalne kanale i veze u Međunarodnom sudu u Hagu, preko kojih je doznao šta se u njemu kuha nakon što je Softić u četvrtak podnio zahtjev za reviziju. Sudeći po poruci koja je stigla od hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, da se ključne odluke u BiH trebaju donositi unutar državnih institucija, ona i Čović imaju iste informacije.
Prema tome se odrediti, međutim, ne možemo sve dok se neko od članova Predsjedništva BiH ne smiluje da se javno očituje o sadržaju pisma. Nakon Ivanića i Čovića, na redu je Bakir Izetbegović. Nadamo se da on neće dopustiti da još jednom prenoći informacija od koje, za BiH, ovog trenutka ne postoji nijedna važnija.
Samo da na kraju ove igre-skrivalice ne ispadne da je tamo-neko u našoj haškoj ambasadi otputovao na vikend-odmor, pa ni Interpol nije mogao da ga na vrijeme pronađe.
