Siromaštvo je ovdje odavno uzelo maha. No, od gladi se još nije umiralo. Sudeći po vijestima iz Tuzle i Sarajeva, uskoro ćemo čitati i tu vrstu vijesti
PIŠE: VLASTIMIR MIJOVIĆ
U tuzlanskoj narodnoj kuhinji “Imaret” korisnici su danas dobili obroke bez hljeba. U znak protesta, blokirali su ulicu. Intervenisala je i policija.
Ova javna kuhinja djeluje 11 godina i ključni je uslov za goli opstanak oko 2.500 njenih korisnika. Treba li naglašavati da se radi o gradskoj sirotinji, koja ne može da se prehrani od vlastitih, minimalnih prihoda?
Razlog zbog kojeg nije bilo hljeba su finansijske poteškoće koje su nastale u Imaretu. Oni dobavljačima hljeba duguju, za prošlu godinu, 270.000 KM. Potpuno je logično da pekari koji ih godinama snabdijevaju, i to po najnižoj cijeni, više nisu mogli da izdrže. Ugrozili bi vlastiti opstanak.
U Imaretu su odmah intervenisali u Vladi Tuzlanskog kantona, kako bi se ovaj problem hitno riješio. No, neće to biti lako. Već mjesecima se ukazuje na sve manja izdvajanja za ovu narodnu kuhinju, ali i gotovo sve takve “servise” za siromašne u BiH. Oni ni do sada nisu lako obavljali svoju humanitarnu misiju, a sad im predstoje još teži dani. U Banjaluci su nedavno obavijestili javnost da ne znaju kako će dalje pripremati hranu za sirotinju koja su tu godinama hrani. Namirnica i donacija je sve manje.
A šta tek reći na činjenicu da većina opština u BiH uopšte nema ovu vrstu institucija?
O brizi za najsiromašnije vlast stalno govori, plasirajući lažne informacije o tim svojim aktivnostima. Prava je istina da u budžetima taj vid pomoći dobija sve manji i manji udjel. Govori o tome i činjenica da je u svom budžetu za ovu godinu Gradsko vijeće Sarajeva prepolovilo iznos koji je prošle godine upućivalo kuhinjama za siromašne. Nažalost, jedini su zbog toga podigli glas zastupnici Naše stranke. Ni javnost ni drugi politički faktori nisu uopšte reagovali. A istovremeno su povećane stavke za, na primjer, nabavku automobila, kompjutera...
Bosni i Hercegovini hronično nedostaje novca. No, u ovom slučaju, bolje je govoriti o nedostatku osjećaja za najsiromašniji sloj stanovništva, o procesu totalne dehumanizacije vlasti koja i ono novca što ima ne raspoređuje pravedno.
Siromaštvo je ovdje odavno uzelo maha. No, od gladi se još nije umiralo. Kako stoje stvari, uskoro ćemo čitati i tu vrstu vijesti.
