Naši
najbolji izdanci, trbuhom za kruhom, napuštaju zemlju koja ih tretira maćehinski, a koja time grubo ugrožava i vlastitu budućnost
Naša
nogometna liga po kvalitetu tavori na evropskom dnu. U isto vrijeme, naša reprezentativna
selekcija vinula se u svjetski vrh. Imamo dobrih igrača, ali u svojoj zemlji,
nažalost, nemamo sportski ambijent po mjeri velemajstora.
U
još mnogo čemu smo slika i prilika ovog sportskog usuda. Kad bi se formirale
takve reprezentacije, BiH bi igrala važnu ulogu i na svjetskim takmičenjima u medicini
i informatici, u naučnoistraživačkim i inovatorskim disciplinama, u menadžerskim
vještinama. Nažalost, ogromna većina tih selekcija bila bi, poput nogometne,
sastavljena od tzv. internacionalaca.
U ovim novinama često smo pisali o vanserijskim ljudima, koji su naše gore list, ali svoje zvjezdane trenutke doživljavaju daleko odavde. Većini je zajednička nostalgija za rodnom grudom, ali i razočarenje činjenicom da ih niko ne zove natrag. Odbijamo ih čak i kad se sami nude!
Ista sudbina namijenjena je i ovoj i narednim generacijama. Više od dvije hiljade stručnjaka napustilo nas je samo od marta prošle godine, kada se za njih otvorila slovenačka rampa. Usisivač je potom, posebno za medicinske kadrove, postala Njemačka, u koju su već otišle stotine ljudi, a njemački jezik užurbano uči gotovo svaki mlađi Bosanac i Hercegovac iz te struke.
Žal zbog ovoga osjećaju i oni koji odlaze i oni koji ostaju. Oni prvi rado bi ostali blizu kućnog praga, ali za njih tu nema hljeba. Žalimo i mi koji ostajemo, jer nas napuštaju naši najbolji izdanci.
Pametni, školovani i ambiciozni ljudi negdje drugdje će naći svoju budućnost. Problem je, međutim, sa njihovom i našom zemljom. Crna je budućnost države koja svoje najbolje sjeme, kao mi, gubi upravo u trenucima kad ono treba da urodi toliko potrebnom plodnom žetvom.
(Dnevni avaz)
U ovim novinama često smo pisali o vanserijskim ljudima, koji su naše gore list, ali svoje zvjezdane trenutke doživljavaju daleko odavde. Većini je zajednička nostalgija za rodnom grudom, ali i razočarenje činjenicom da ih niko ne zove natrag. Odbijamo ih čak i kad se sami nude!
Ista sudbina namijenjena je i ovoj i narednim generacijama. Više od dvije hiljade stručnjaka napustilo nas je samo od marta prošle godine, kada se za njih otvorila slovenačka rampa. Usisivač je potom, posebno za medicinske kadrove, postala Njemačka, u koju su već otišle stotine ljudi, a njemački jezik užurbano uči gotovo svaki mlađi Bosanac i Hercegovac iz te struke.
Žal zbog ovoga osjećaju i oni koji odlaze i oni koji ostaju. Oni prvi rado bi ostali blizu kućnog praga, ali za njih tu nema hljeba. Žalimo i mi koji ostajemo, jer nas napuštaju naši najbolji izdanci.
Pametni, školovani i ambiciozni ljudi negdje drugdje će naći svoju budućnost. Problem je, međutim, sa njihovom i našom zemljom. Crna je budućnost države koja svoje najbolje sjeme, kao mi, gubi upravo u trenucima kad ono treba da urodi toliko potrebnom plodnom žetvom.
(Dnevni avaz)
