U ime svakog federalnog stanovnika vlast je, samo kroz
proces (ne)privatizacije, spiskala po dvije hiljade maraka
Sa vlastitom imovinom čovjek može raditi što ga je volja.
Može je i raskrčmiti po onoj narodnoj: Da sam gazda, ne bi nikad spav'o – sve
bi dunum po dunum prodav'o!
Mnogi su tako spiskali svoj imetak ili babovinu. No, šta sa
onima koji su bludničili sa tuđim, narodnim novcem? A naša vlast to radi još od
prve poratne do ove današnje, kojom komanduju tobožnji socijaldemokrati.
Istina s kojom nas je suočila Agencija za privatizaciju u
FBiH razjapljena je kao čeljusti ajkule. Analiza kaže da je, u posljednjih 14
godina, vrijednost oko 340 preduzeća, koja još nisu privatizirana, postala
upola manja. Niz vodu je otišlo čak pet milijardi KM! U ime svakog federalnog
stanovnika vlast je proćerdala po blizu dvije hiljade maraka.
Zeničani su najviše nadrljali, jer je kapital njihove Željezare,
sa 618, sveden na šezdesetak miliona. Agrokomercu je, od 368 nekadašnjih
miliona, ostalo još samo stotinjak. Saralijama je također kasno da govore o
pola milijarde vrijednom Energoinvestu, Hidrogradnji, Šipadi i Unisu. I njih je,
lošim vođenjem i katastrofalnom (ne)privatizacijom, vlast pretvorila u bogalje.
Suvišno je opisivati sve načine na koje se vlast razbacivala
narodnim imetkom. Jedino što ima smisla to je da ih svako od nas ljutito upita: Gdje su
moje dvije hiljadarke?
U pitanju su, ustvari, već gotovo tri. Ogromni narodni novci
još uvijek dnevno propadaju u stranačkim prćijama poput BH Telecoma i
Elektroprivrede BiH. Tako se i preostale zlatne koke, na naše oči, pretvaraju u
kolektivni mrtvački sanduk u koji politički poganćeri zakucavaju posljednje
eksere.
(Dnevni avaz)
