13. 05. 2013.

Sve ribe (ni)su iste

U kolu korupcije Zoran Mikulić bi ostao u drugom planu da njegova ministarska briga nije bila upravo – pravda


Najtanja iglica obično je dovoljna da ispuše i najveći balon. Na vidjelo tada izbijaju, kao u slučaju „Budimir“, i mali i veliki lupeži, s njima i razgranata mreža pomagača i jataka.
U ovoj mreži očito se zapleo i federalni ministar pravde Zoran Mikulić. U čitavoj aferi on se možda i najmanje omrsio, ali papiri koji ga terete ipak bi trebali da stopiraju njegovu političku karijeru.
Kao što žena ne može biti malo ili puno trudna, tako se ni stepen korumpiranosti ne mjeri debljinom koverte kojom su podmazivane nečasne usluge. Neko može da ogrezne u korumpiranosti, neko na moral zažmuri s vremena na vrijeme, ali i jedni i drugi objedinjavaju se u rubrici: mito i korupcija. Tu su sve ribe iste, nema velikih i malih.
Slučaj ministra Mikulića opterećen je jednom okolnošću koja pomenutoga funkcionera, i politički i moralno, može da dođe glave. Resor kojem je on u Federaciji BiH stajao na čelu upravo je resor – pravde! Ma kakav propust on učinio i ma kako sitnim iznosom za to eventualno bio počašćen, ne može ga oprati ni more vode.
Mikulić se koprca, pokušava da umanji svoju ulogu u pomilovanju zloglasnoga Mirse Švicarca, ali će to, po svemu sudeći, biti ćorav posao. I ministar mora dobiti po prstima, ako je već predsjednik Budimir, očito duboko korumpiran, smješten iza rešetaka.
Slučaj „Mikulić“ veliki je izazov za one snage koje su objavile rat korupciji u najvišim ešalonima vlasti. Među njima je i SDP, koji bi na svom „sudu partije“ trebao hitno da se pozabavi Mikulićevom ulogom u pomilovanju koje je, svojim potpisom, dovršio osramoćeni Budimir. Očite su naznake da je tu bilo i Mikulićevih prstiju.
Pravda ne bi trebala da ima miljenika, pogotovo ne bi smjela da gleda kroz prste nekome ko se zove – ministar pravde! Stoga bi u rasporedu istraga koje vode nadležni organi, a koji se prvenstveno bave Budimirom i drugim uhićenicima, i Mikulić trebao biti proguran preko reda. To bi najbolje potvrdilo da u slučaju „Budimir“ nema nikakve političke režije iliti namještaljke, nego da se, jednostavno, počinju čistiti mito i korupcija. I to od vrha, otkud u ovakvim rabotama obično i pušu najjači vjetrovi.
Pomna istraga uloge i ponašanja Zorana Mikulića stoga je možda i ključni ulog u rasplamsavanju dugo čekane hajke protiv onoga dijela vlasti koji je čast i poštenje odavno pobrkao sa svojim novčanicima.
(Dnevni avaz)

DINO „PROPJEVAO“, HOĆE LI NASTAVITI?

Gomila prljavština vlasti izbila bi na vidjelo kad bi nam Konaković povjerio sve što zna. Gdje bi bio kraj kad bi o mutnim poslovima SDA...