Nekadašnje
„obogaćivanje“ ćevapa kengurovim mesom bezazlena je šala prema onome što nam se
danas podvaljuje kao nazovihrana
Kvarni
ljudi zapaprili su nam životnu kašu. Zapoganili su se, međutim, i mnogi koji do
juče ne bi ni mravu naudili. U grčevitoj borbi za opstanak, čupaju se na sve
moguće načine, misleći da je pri tome i nepoštenje dopušteno.
Možda
bismo u ovu vrstu „iznuđenih“ prevaranata trebali ubrojati i one koji su
pokušali u prodaju da puste bajato mlijeko. Valjda su u „Tuzlanskoj mljekari“ mislili
da se time neće mnogo ogriješiti o moral, a popraviće svoje loše poslovanje.
Kupac je mogao čak i da profitira, jer se u prvoj fazi kvarenja mlijeko pretvara
u neku vrstu jogurta!
Šalu
na stranu, ovakvih bezdušnika ovdje je sva sila. Jedni nam prodaju flaširanu
vodu koja se puni u neposrednoj blizini kanalizacione mreže. Drugi isto rade
kraj mjesta na kojim su detonirale bombe sa osiromašenim uranijumom. Eh, kako sad
bezazleno, u poređenju s tim, zvuči ono čuveno „obogaćivanje“ ćevapa kengurovim
mesom!
Još
more nazovihrane, zbog niske cijene, danas je ovdje svakodnevno na našim
stolovima. Sami šejtan zna šta je u piletini koja nam se prodaje budzašto.
Koliko je domaća i prirodna rakija koja je, zbog jeftinoće, preplavila ovdašnje
kafane? Čime se sve gnoje plantaže gotovo besplatnog kupusa?
A mi jadni vjerovali da je u siromašnoj i zaostaloj
zemlji sve prirodno da prirodnije ne može biti! Ispade da je sve upravo obrnuto.
Za marku bi, u ovom bezdušnom vremenu, i brat brata, maltene, zakinuo ili
nahranio splačinama.
Tako
je to: vidjeli ljudi kako se radi na vrhu, pa se na njih ugledaju. Kad nas
vlast tretira kao stoku, valjda ni mi, dolje, ne možemo zadugo ostati bolji i
obzirniji jedni prema drugima.
(Dnevni
avaz)