15. 05. 2013.

Alijina lopata

Sirotanoviću je služila za udarnička pregnuća, a sadašnjim moralnim bijednicima ona je potrebna da što brže natrpaju što više blaga


Otkad je svijeta od tada je i fanatičnih ljudi, do srži posvećenih idejama, nekad izrazito čovječnim, ali ponekad i nazadnim, pa i zločinačkim. Prve svijet obično slavi; drugih se prisjeća sa prezirom.
Alija Sirotanović, rudarska legenda iz Breze, bio je jedna od socijalističkih ikona. Uvjeren da učestvuje u izgradnji pravednijeg društva, izgarao je u onome što ga je dopalo da radi: da kopa ugalj. Tako je postigao slavu veću i od sportskih i estradnih zvijezda.
Svjedoci Alijinih pregnuća bili su mnogi naši stariji čitaoci. Oni dobro znaju da Sirotanovićev bratić Arif govori golu istinu, kada na to ovih dana podsjeća. Znaju i koliko laže nekadašnji načelnik Breze, koji je tvrdio da je Alija Sirotanović „izmišljeni lik“.
Kad znamo da je taj općinski načelnik nosio dres SDA, onda i nema mjesta čuđenju nad tom izjavom. Takvi ljudi, koji su Bosnu i Bošnjake davno ščepali kao plijen koji glođu do posljednje kosti, ne vole ni misliti na posvećenost idejama, na požrtvovanost, na radna i politička pregnuća, na izgradnju sopstvene države.
I SDA-ovci su, doduše, uvijek tražili veću lopatu, kao Sirotanović od Tita. Ali, ne da njome udarnički obnavljaju poharanu zemlju nego da u svoje vreće (Proklete im bile!) što brže natrpaju što više blaga. Stoga će njihova imena u budućnosti biti pominjana sa prezirom i gađenjem.
I socijalizam je, da ne bude zabune, podobro izvarao svoje udarnike i rodoljube. To što je uslijedilo u novoj BiH, u režiji SDA i drugih „narodnih“ stranaka, ipak je prevara, pljačka i grijeh znatno većih razmjera.
(Dnevni avaz)