Može li snažna američka osuda prizvati pameti
tvorce sramnog projekta izradnje pravoslavne bogomolje iznad Memorijalnog centra žrtava genocida
Američka ambasada u Sarajevu skinula je rukavice i
oštro, bez ikakvog umotavanja u diplomatski celofan, osudila gradnju crkve na
Budaku. Pozvala je srpsku političku i vjersku vlast da odmah prekinu sa tom
provokacijom.
Pomenuta osuda spada u red najjačih izjava koju je
neko diplomatsko predstavništvo u našoj zemlji izreklo u svim poratnim godinama.
To, samo po sebi, dovoljno govori o stepenu bezobrazluka s kojim RS i SPC
istrajavaju na ovom projektu. Svakome je, naime, jasno da bogomolja
nadnešena nad Memorijalni centar žrtava srebreničkoga genocida nema nikakvu
drugu funkciju nego da izaziva, vrijeđa i remeti ionako roviti mir.
Velikih „graditelja“ se to, međutim, nimalo ne
dotiče. Oni guraju po svome, iako su i bošnjački mještani i visoka politika, pa
i OHR i strane ambasade, pokušavali da
urazume one kojim je inat crkva pala na (bez)um.
Ova blamaža smeta i lokalnim Srbima. Od njihovih kuća
do Budaka valja prevaliti dobru turu pješačenja. A na obrede se, da je hram podignut
na nekoj od brojnih livada Dugog Polja, moglo svraćati i usputno, u pauzi
dnevnoga posla; da se ljudi mole Bogu, a ne da služe ratobornoj politici.
Srpska vlast i SPC ipak su se oglušili na sve dosadašnje
primjedbe. Možda će i na američku, ma koliko ona bila snažna i ogoljena. Stoga
bi pravim plodom, čini se, moglo uroditi samo jedno: da se ove inat crkve odreknu
Srbi iz pomenutog sela. Oni su, uostalom, samo pijuni kojim je dodijeljena uloga
smokvinog lista u jednom sramnom političkom projektu.
Je li moguće da se takva vrsta otpora i dogodi u
današnjoj BiH, prosudite sami.
(Dnevni avaz)